Ostaje mi samo ova pjesma
u nju sam tvoje plave oči skrila
 utekla u nju kao rijeka
 da  zagrliš me…
kad dođem ti izdaleka

ljubavnici što ljubav skrivaju
ispod zajedničkog kišobrana
i o slobodi snivaju
dok ljubav peče… kao rana

pale su otad mnoge kiše
isprale suze sa naših lica
tvoje ime u meni diše
 tvoj osmijeh i let ptica

grad što u magli spava
utišao je korake naše
moja pognuta glava
pored ispijene gorke čaše

u krletci od snova
pjeva zarobljena ptica
snatri blijeda luna
 osipaju se zvijezde

pjesma kao vrč puna
čežnji što ka tebi jezde
mirisi oznojenih tijela
na ispitu
 vjernost  i kušnja

 kao M arija Magdalena
 haljine zagrćem svoje
ponad nas golubica bijela
ispisuje ime tvoje i moje

ostaje mi samo pjesma ova
u njoj raspuknuto sjećanje leži
slažem ogrlicu od snova
ali nit ka tebi …bježi…