Danas još ustajem u nadi,
da hodat ću veselim gradom,
da srest ću osmjeh
na njegovoj skretnici k meni.
Hodat ću tiho, neprimjetno,
možda negdje čeka i spava,
ne želim buditi tu milinu,
siguno od plesa umorna je.
Tiho , na prstima ću se prikrasti,
tiho ni sjena sa mnom doći neće,
sunce će me nostiti na zraci svojoj
i nježno, blago ću mu prići.
I kada otvori oči
i vidi svjetlo u očima mojim
što nad njime bdije,
sretno će se vinuti na lice moje.