Oprosti što u desetom danu od tvog snježnog daha

sad dodirujem nečije tuđe lice i njegovu kosu…

Oprosti što te nisam odtugovala kako treba

oprosti jer ću umrijeti smrću sjene

i prije toga ti napisati pismo koliko si me volio.

Oprosti što sam te pokrivala valovima mora

i zato što sam dodirivala po strunama tvog života neke teme

od čega i gromovi zanijeme,

oprosti što sam te dočekala u gradu punom južnog vjetra

i što odlazim bez riječi,

jer sam mjesecima bila vjerna nekoj slaboj točki,

a ti kao bosonog i bijedam

mislio si da sam tvoje duše samo sjena.

Sačuvaj taj plamen neka u vječnost gleda

i na usnama neke druge žene pobijedi tog svjedoka,

dok ću ja zaploviti sjevernim morem moje ljubavi

i otisnuti jednu bijelu jahtu sa dubrovačkog doka.

Bez glasa nestajem

jer sam usnama dodirnula kožu

kojom se ne mogu ogrnuti kad mi je hladno,

a ne želim tvoju naklonosti ovih dana

jer mi više nisi u modi

i više tvoje usne ne želim ljubiti gladno.

Iza leđa od granita ja sam umorna od ovih snova

što mi najavljuju život bačen u apetite tame.

Ti si mnogo više učinio od zore novog dana

i vratio si me na početke mene same.

I sad ću filozofski završiti ovu priču o nama

dok pamtim naš susret kad si me kupio slatkoćom,

a vrijeme je od onda do sada

između nas satkalo mnogo laži

što izgovaraju sa lakoćom.

Nedorečena sam u svom plavom snu,

o priči koju su mi mrtvi pričali

iz doba kad je Isus iz Grala pio,

a tebi hvala, moj mrtvi šapate,

što si ipak u jezeru ljubavi

jasne poruke od mene krio.

 

iz knjige „Sjena duše“,

ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK RH

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php