Zakoračio si u vječnost
Svojim lotosovim stopalima
sad hodaš stazom ruža
kraj Tebe potoci bistri teku
sa neba gledaš svu tu ljudsku rijeku
što je pohrlila sa suzama u očima
da Te posljedni put dotakne
Još se u vječnom snu smiješiš
želeći sve te brojne duše da utješiš
Ta kako bi i mogao umrijeti
kad si sama Ljubav
samo si se u vječnost pretočio
i ostavio u našim srcima male plamičke
Tvoje ljubavi
koji se nikada neće ugasiti
Oni će nas jednom
k Tebi dovesti
u Ljubavi
i mi ćemo se spasiti!