Iz dalekog tamnog nemira podsvijesti nakon povratka u bijele noći postignut je dublji uvid u zaustavljenu sekundu što je dio tog beskrajnog vremena. Iz noćnog neba se zaustavio dah i kao smrt stao ispred mene, dok sam u tami ovog jutra išla prema mjestu gdje će dan ubiti noć. Nisam znala kako je to biti izliječena od same sebe. Nisam znala da se kroz vrijeme prenosi dio po dio tijela, dio po dio srca. Sve je to bila daleka tajna gdje sam željela proniknuti. Zbog velikih nepravilnosti plutala sam plavim snovima i tražila bar jedan pozitivan predznak, tanku zlatnu nit koju ćeš provesti do mog srca. Nisam je nalazila. Okrenuta na desni bok zaspala sam snom snova o tebi. Jesi li ti taj koji je došao? Još uvijek ne znam tko si, ali vjerujem da dolaziš. Možda spavaš kraj mene, a možda nisi svjestan da drugi donose naše pretposljednje dane. Uz poglede razumnih ljudi potkrade se jedan lucidan, kojeg ću prepoznati. Nebo mijenja svoju boju, događa se svakodnevno ubojstvo noći kad je dan smjenjuje i navodi misaoni tok malo dalje od tebe. Opet ću misliti na tebe večeras.