Ooo, kako često zaboravimo; gdje smo?
i nešto nas tišti
i nešto nas tuče,
i svuda za sobom vuče...
A, onda kapne riječ,
a, onda kapne jedna zraka,
jedna misao prava,
u pravo vrijeme,,
zaiskri zrakom,
podigne plašt,
i nije važno,
jel moja ili tvoja,
draga je i poticajna...
I dušu čuva,
od tuge brani,
bol ispira
nadu radošću obnavlja...
Ta riječca , ni mala
ni velika nije
a tako grije
tako nadom opije...
Hvala za svaku
misao što diže,
što u riječ se naniže.,
do moga uha stigne
i srce mi ugrije...
Jer toliko sjena ima,
i dovoljno je samo mali pokret
da potamni svijet...
Držimo misli na broju,
da nijedna loša ne zbriše,
uvijek je netko upiše,
i naše nade njom briše..