Sakupljao si njihove netaknute snove

po prašnjavim redovima

polupraznog kina

gdje su čekale

trenutak tvoje pohotnosti,

tvoje sirovosti,

trenutak kojeg si čekao

i tako bešćutno

tijela i duše im razdirao

gušeći čežnju  za uskrslim  feniksom

koji bi se s tobom rađao

umirući..

Ne, Gospodine Doe,

ti si  sa njima bio

a samo za sebe umirao

gazeći njihovu žeđ

napivši se njihovih suza

...

Sada te gledaju

u mrtvačnici sjećanja,

otupjele od prazne ljubavi

kojima si ih darovao...

 

Ne žele te prepoznati,

dok gledaju tvoje mrtvo tijelo

i mrtvu dušu,

i šute  dok

potajno ipak nekim dijelom sebe žude

da oživiš..

One su ponižene žene,

one su  sa tobom

koji si ih ljubio

bile kurtizane

jer su se podavale

i kad nisu htjele

mučene tvojom surovom grubom rukom

i još grubljim usnama...

I ovako mrtav, Gospodine bezimeni Doe

činiš ih robinjama vatre i pjene

Obnažene Lilith

koje su prognale čednu sestru Evu..

 

Žene koje ne mogu biti do kraja žene,

žene koje u kuloarima plaču, tražeći svodnike po hodnicima

vlastitih domova, a domovi su hladni,

tek zadovoljan Gospodin Doe

sjedi u naslonjaču

i čeka svoje meso

na pladnju servirano sa dušom svoje gospođe Doe..

Poslije objeda

tugu nikakav dažd ne može saprati...

Gnjecavo i prljavo

ostaje konačište ženinog sna..

Gospodin Doe

opet je poslužen,

opet sretno uslužen..

Hologram se i dalje vrti

 dok se Ljubav gospođe Doe više ne plaši ni pakla

ni smrti..

Čini se, kao da je prestala

u čemernom bezdanu

zaboravljena od očiju

i dodira iskonskih..

Gospodin Doe maše svojom palicom

čarobira, dirigira,

no..

gospođa žena

odavno više to nije..

Bez trunke  sebe

 na ledu

zgužvano njeno srce

šuti

i zebe....