Onako čudesno,
ne zaustavljam se,
grleći sjećanjima
tvoj pogled zjena tamnih
dok smo se rastajali
kroz vorteks vremena
kroz korteks duša
koje su urezivale zadnje riječi ljubavi
u koru sna...
Ponovo te ćutim,
i dozvanu jekom nezaboravljenih cjelova
tvoju blizinu slutim...