Mogu pričati i imati stotinu lica

Stotinu rasposloženja

I još toliko pitanja i razloga za biti.

Al temelji tog dvorca su trusni

I tlo je mekano

A zastava srca* se viori

To ništa ne znači

Nije bit pobjeda

Nije bit mir

Bit je održavati borbu

Samo neka traje borba

I njena slava u nama neće izbljediti

Kaos ima svoju draž,vidio sam ju na licima

U nekim borbenim vremenima

ništa ljudsko ne može ugasiti plamen borbe

prividna  je molitva mira ,to je samo okupljanje armije

evo, već sad padaju tjelesa,kao klade

i već sad  napojeni  orgijaju u izvoru

i pišaju u bunare

i već sad je iz ruku majčini otrgnuto dijete

borba..borba nikada neće stati

možda u pjesmi..u pjesmi ima mjesta za mir

sve dok je ne pjevaju u oklopu

i nakon trijumfa

borba..borba nikada neće stati..

jer nema početka..ni cilja

ni smisla..…ona je žudnja..dio koji nikada nismo imali a jako nam fali..glupost je prirodna,al neoprostiva.