Nebo je plakalo kada je odlazila
biserne kapi su se slijevale
licem vremena kada je odlazila.
Jučer je popljuvana, razapeta, smrvljena jezikom jednog nepoznatog, jezikom koji je u ime njoj nepoznate porote, donosio presudu o njenom karakteru, porote koja je odlučila da je ONA egoistična i nasilna u svojim tvrdnjama.
Od jučer nebo ponovo plače nad njenim očima
A ONA je željela proširiti ljubav na još jedan virtualni svijet.
Vrijeme liječi rane
šapuće joj LJUBAV
pa kada se sretnu jednoga dana,
na rubu vremena
u poeziji kiše
i u kapima sna
možda će s iste obale
gledati kako se sjedinjuju
suze u kristale sna
na licu njenog i njihovog
vremena.
bglavac
edin.kecanovic
