U njegovim očima razlijevaju se boje nemira

Njegovim kretnjama, bivam pozitivno uznemirena

Na njegovim usnama razlijeva se okus moj

Pod njegovim dlanovima, kožu sam smjestila

U njegovom smiraju, zaogrnuta sam toplinom

Njegovim riječima, nježno sam dodirnuta

Na njegovim leđima, teret je moje sudbine

U njemu sam sveprisutna

On je, muškarac

Jedan u gomili drugih, što iskače iz mase

Probija se preko pustopoljine, izvan granica

Duž velikih ravnica, preko strmih planina

U oku mom, meni dostupan, u dolasku po mene

Moj

On je, muškarac

Kojem posvećujem misli i htijenja

Na čijem ramenu sam sklupčana

Pod čijim tijelom uzdišem i grčim se

Na čijim preponama plešem svoj divlji ples

Iz bokova moje strastvene potrebe

Da osjeti Ženu

On je, muškarac

Koji obitava u bezbroj mojih stihova

Između redova s posvetom

U nekim kratkim pričama

Ispod tvrdih korica, nedovršene knjige

U slikama koje brižno skupljam

Dok svijam leđa pod teretom života

Što odvodi ga, iz dana u dan

I vraća iznova na usne moje, povremeno

On je putnik kroz vrijeme, s otkucajem pulsa

Duboko u meni, u mnogobrojnim prolascima

Kroz mene, propuštajući me kroz sebe

*

Silence

Copyright ©2011

http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/