OLUJNI MORNAR
 
Moje je more,
Moj je brod,
Moji su vjetrovi,
Kiše i oluje.
Tebi ostavljam novi krov,
Novi asfalt
I priključak struje.
 
Obala je pola – pola,
Ali ti poklanjam sve.
 
Moje je more,
Moj je brod,
I smrt će moja
Biti tajna za te.
Ostavljam ti francuski krevet,
Ne plači,
Još uvijek mislim,
Mislim na te.
 
Obala je pola – pola,
Ali ti poklanjam sve.
 
DO PONOĆI OD PONOĆI
 
Tu u sjeni od agava,
Gdje more tiho spava,
Ljubljah tvoje crne oči
Do ponoći – od ponoći.
 
Ti voli svog mornara
Još ovu noć,
Jer nitko ne zna
Kad će mornar opet doć’.
 
Tu u sjeni od agava,
Gdje se more hučno pjeni,
Davala si sebe meni
Do ponoći – od ponoći.
 
Ti voli svog mornara
Još ovu noć,
Jer nitko ne zna
Kad će mornar opet doć’.
 
Tu u sjeni od agava,
Gdje počinje neman plava,
Zarobljen sam u samoći
Do ponoći – od ponoći.

(Atomsko sklonište, Extrauterina, 1981.)