Dolaziš mi sa rukama prepunim darova
meni,koja te nema čime darivati
i sa svakim svojim darom
otvaraš u meni po jedan novi cvijet
a ja otkidam latice jednu po jednu
pokušavajući te nazrijeti
Smješiš mi se osmjehom djeteta
govoreći da je život vječito slavlje
na koje smo svi pozvani
a ja i dalje gledam svoje prazne dlanove
u njima leži samo čežnja za Tobom