Kroz maglovite obrise vremena
razmiču se zastori prošlosti
moje lice uronjeno u plavetnilo
tišina mi odgovara jekom
vrti se velik kotač svemira
vječito sada i ovdje
dugonoga plesačica pleše
na vrhovima prstiju
preskačući zrake svjetlosti
njen se odraz preslikava
u mnoštvu ogledala
mene nigdje nema
samo moja sjena prebire
po prašnjavim sjećanjima