Razgovaramo tako ti i ja
a između nas lebde anđeli
milujući naša lica
tvoje okupano u svjetlosti
moje još u tami
I dok se primičem tebi
tvoja se ruka pružila
kroz bezdan vremena
želeći me zagrliti
Jer tvoja su sva vremena
i ti si zapravo tako blizu
potreban je samo jedan korak
da s nađem u tvom naručju
Što me u tome sprečava?
možda moje nevjerovanje u čuda
koja nisu ništa drugo
nego blaga kiša
što rosi sa nebesa
na moje ispružene dlanove