Možda si zaboravila da hodaš
i ljepota te više ne dotiče
možda si zatvorila oči
bojeći se
da će te vlastita sjenka preteći
ali ja nisam zaboravio tvoje obećanje
da ćeš voljeti sebe kao što voliš zvijezde
iako ih nikad nećeš razumjeti
i da ćeš udomiti siromaha
propuštajući ga preko svog praga
ma koliko noć odmakla svojim korakom
ma koliko i sama bila gladna riječi
i toplih dodira