I kada zatvorim oči
čvrsto stisnem umorne zjenice
negdje u jednom kutku
ti se skrivaš nasmijana lica
gledajući u mene sa poznatim čuđenjem
Dok čvrsto spavam
rasplinuta u mreži snova
ti nepozvan uđeš u moj san
i rastvoriš okna moje duše
propuštajući u nju zlatnu svjetlost
Tad otvorim oči i kroz plavetnilo
nejasno nazrijem tvoj lik
kako hoda cestom prepunom svjetlosti