Dugo sam te vodio
pokazujući ti prečace
kojima ćeš sigurno stići
na svoje odredište
Ti si uvijek tražila raskršća
zastajkujući na njima
razgovarajući sa slijepima
dok ti se noć prikradala
pritajenim korakom
U ruci drhtavoj tinjalo je kandilo
vodio te je strah
da nećeš stići do večeri
i čežnja da saznaš stvari
koje se otkrivaju samo rijetkima
i zahvalnima
Udahnula si zrak rijetkih visina
dok je već padao sumrak
na tvoja umorna pleća
prepustio sam te tvojim sumnjama
prateći te u liku mjeseca
vodeći te ponovno na put
bez sjećanja
irida
bglavac
