Stihovi su potekli
kroz noć koračala sam dugo
sve dok na proplanku svojih želja
ne ugledah Tebe
smiješio si mi se
na tren samo
naši su se pogledi sreli
ali bijaše dovoljno da ugledam sebe
u tvojim svevidećim očima
Stihovi su tekli
svanulo je jutro
na pragu
u naručju mome snivalo je dijete
tvoja se ruka tad pružila kroz bezdan
što nas je dijelio
darujući svoj blaoslov meni i njemu