Trebalo je vrijeme da prođe
poput crnog vranca
kroz vihor si ga jahala
oluje prebrodila
prije no što si na moja vrata pokucala
Otvorio sam ih širom,propuštajući te
da sjašeš,umorna i gladna
i nasitiš se sa stola moje večere
Potekla si poput rijeke
kroz moje korito
ostavljajući nevjericu na obali
Obradovao sam se tvom dolasku
i svo izgubljeno vrijeme
pridodao svojoj vječnosti
Nasmiješila si se začuđeno
sluteći moju blizinu
i više nije bilo važno
tko je koga zvao raznim imenima