Nikada neće biti dovoljno riječi
da opišu Tebe
kako prolaziš svojim bosim stopalima
kroz prozirna predvorja moje svilene duše
i rukom skidaš koprene
jednu po jednu
sve dok me ne dotakne dan
i ne poklonim se nijemo
pred tvojom sjenom
U njih nikada neće stati
cjelovit tvoj lik
jer postojanje ti je nemjerljivo
Tebe cijelog sadrži samo vječnost
a moje su pjesme tek blijedi pokušaj
puko prisjećanje
na onaj sretni dan kad sam te upoznala