Raspletene mreže vječnosti
dodiruju mi lice
poput paučine
žubori pjesma slavuja
u granama libanonskog cedra
savijeno gnijezdo čeka na ptiće
trava ulegnuta od kiše
koja pada danima
na ostakljenom prozoru
odraz mog lica
sjena koju brišem mokrom rukom
ti me dozivaš sa ruba šume
gledam u tebe
kao srna krotkim očima