ODVEDI ME ODAVDE

tu tuga hvata krupne udahe
i pušta ih da tonu među stihove
kao da divlje patke padaju
košene otrovanim strijelama
i perje je još svileno i šareno
ali sve miriše na resine i bol
a zrak se puni maglama
i rijeka vodu pritišće u mulj
dok siva trska trune klonulo
po panju klizi vlažan puž
i ovo nije dobra noć...
ne, ovo nije dobra noć...

poravnaj ove halje koje vlaži strah
zaveži moju kosu u čvrst čvor
podigni pramenove pale preko očiju          
umij mi lice, pritegnut ću svoj struk
pod mišku uzmi blatnjav zavežljaj
prstom mi bradu polagano podigni
dahni mi licem kao vjetra ćuh
pruži mi obje ruke sad na polazak
i iskrom iz oka osvijetli klizak put
pređimo žustro preko ove močvare
da stopala ne propadnu u šljapkanja
nek' zora titra među brezama
a proplanak sijevne zlatom svitanja