Odskačem u svjetlost plavetnoga sjaja
I prepuštam se već po tko zna koji puta
Osjećaj me preplavljuje snagom beskraja
Dopuštam Duši nesmetano da luta ...
Potiho,
Bez riječi...
Osluškujem Svemir i njegovo prostranstvo
Što važnoga trenutno ima mi za reći,
Zvjezdama posuto Njegovo Veličanstvo ...
Razaznajem samo Svjetlost u sebi
Tamu ostavljam u tunelu plaća
Otvaram Dušu, a zašto i ne bi,
Tek otvorenam Dušom ljubav se prihvaća...
I svaki Odskok daruje modrinu
Novu i nepoznatu, neviđenu do sada
Dimenzija poprima nepresušnu širinu
I shvaćam, tu leži, obećana nagrada …
(safiris.blog2008)
bglavac
irida
edin.kecanovic
