Kao Mjesec iznad vode, blijed i sam, bio si majstor u toj igri samoće, igri odbljeska svog odraza u mojim očima.
Kroz bijele noći polivene kišom dolaziš u moje snove i oduzimaš mi laki dah sa usana te kroz tamne koridore svijesti opet dodiruješ vječnost u srcu.
Razasuta na obali svog života skupila sam krhotine i polijepila ih i kao dar donijela u novi život, nadajući se da ću brže od traka svjetlosti zauzeti svoje mjesto u tvom srcu.
Možda trebam tiše disati i pustiti srce da preskače one svoje poznate ritmove?
Između Neba i Zemlje sklopljen je mir, a između oblaka i valova povučena je linija, koja nas spaja.
Tom linijom srca dolazim k tebi jedino onda, ako je odraz tvog lica ... ljubav.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
