Na odmorištu duše anđela sam našla
osmjehnuo se, bilo mu je drago
u njegove sam predjele zašla
noseći sa sobom svoje blago
Mali rukovet sreće, pregršt snova
vrele čežnje, ljubavi dašak
oblake bijele ponad svoga doma
i lijepih sjećanja tračak
Na odmorištu duše oboje smo stali
on je sklopio svoja plava krila
darove smo jedan drugom dali
dodire meke kao svila
Na rastanku potekle su dvije suze
ostalo je obećanje
on pratit će moje muze
ja ispunit svoje poslanje