Odlaziš…
Slutila sam kišu,
vjetar i žuto jesenje lišće…
Suze su mi rekle sinoć
da je ovo jutro odlaska,
boli…
Danas sam opet sva u crnom
jer mi se stvarno čini
da umirem…
dušom i tijelom.
Voljela sam te
i još te uvijek volim!
Padam na koljena
i molim se
da te prestanem voljeti.
Da barem možeš ostati
tu negdje, kraj mene…
U sjećanje na tebe
prerezat ću vene,
zauvijek zaspati…
i sanjati da sam tvoj vjerni pas…
Ne, nema šanse za nas…
a volim te…
uz tebe se osjećam poput djeteta…
plačem, na rubu kreveta...
Volim te…
bglavac
irida
edin.kecanovic
