* * *
O D J E C I
TEK JEDAN ZNANI KRAJOLIK,
VIZURA NEKOG LUTANJA,
URLIKOM STEGNE ZAVRTANJ
I ZATEGNE NA RUB PUCANJA
JEDNU TE ISTU ŽICU SJEĆANJA
ODOLJELOG ZABORAVU ŽIVLJENJA.
I JA SE ZGRANEM: JOŠ JE TU !
TAD SIJEVNE STRIJELA UZDAHA
KROZ CIJELU SJETNU MENE.
ZATIM POLAKO DO SUMRAKA
JEDNA PO JEDNA ŽICA IZRANJA
I CIJELA SE HARFA PROSTIRE
GRGOLJEĆI MIRISE I ZVUKOVE
DANA KOJI VIŠE NE POSTOJE
NIGDJE DO U MOM ZVONKOM SRCU.
SMIJEŠAK SE PENJE DO USANA.
ČEGA BI BILO, DO LI NESLUHA,
DA NIJE BILO DAVNIH TREPTAJA ?
* * *
bglavac
irida
