SVE BLIŽE JE OBALA

OD KOJE SE OTISNUH

U PRASKOZORJE

NA OCEAN SNOVA

BEZ TEBE

SANJAJUĆI PONOVNI SUSRET

I TVOJ POGLED

PREPUN SJEĆANJA.

NIJE ITAKA OTOK,

OTOK PREPUN DUGE

NOSIM KROZ TEBE U SEBI

I ZAPRAVO SHVAĆAM

DA NIKAD TVOJA DUŠA

NIJE ODLAZILA OD MENE...

OVDJE SMO OSTAVILI SAMO DJELIĆ NAŠE ISTINITOSTI

ZRNO LJUBAVI POSIJALI

U VRT NEZABORAVA,

DA SE NE ZABORAVIMO

KAD PROCVATE RUŽA NJEŽNA,

I BARŠUNOM LATICA

POMILUJE NAŠE USNE...

NITKO NE MOŽE SHVATITI

NAŠU RAZDVOJENOST

I NAŠU NERAZDVOJENOST,

ČAK NI TI,

KOJA BEZBRIŽNO LETIŠ

U SFERE

GDJE JA OPET JESAM,

ALI U SVILI OBLAKA

I CJELOVU RUŽE.

 

TI ME NOSIŠ SA SOBOM

KAO IGRAČKU

KAO ZAROBLJENIKA VREMENA,

A NE ZNAŠ

DA NI TI

NI JA

NISMO TO ŠTO JESMO..

 

SVE BLIŽE JE OBALA

I SVE BLIŽE SAM TEBI

PENELOPO MOJA...

TAKO MALO JOŠ VREMENA

A JA SAM UMORAN...

VIDIM TVOJ LIK

GOTOVO DA TE MOGU DOZVATI

A TI U NJEMU

JOŠ UVIJEK

NE VIDIŠ MENE...

A OPET,

NIŠTA NIJE VAŽNO

JER SVE OSIM NAS JEDNOM

NEĆE POSTOJATI..

ZATO U SEBI NOSIM SVOJU ITAKU

I PLAMEN

KOJI ĆE NAS SAŽETI

I PONOVO RODITI

U SRCU PTICE NEBESNICE

PTICE

RADOSNICE...