Kako to nečiji život stane
u kartonsku kutiju
privjesak za ključeve
nasmiješene slike
odjeća što izgubila je oblike
osušeno na zidu cvijeće
sjena što u ponoć kreće
šuštanjem haljina anđela
Tko to sudbine okreće
kad prelije se zdjela?
Zaplove listovi na vodi
prekriju nečije lice
ugasi se duša
poput plahe ptice
odbljesci u srcu
uspomene grana
kroz snove viri
dok u samu suton
proljeću noćni leptiri
kako to nečiji život stane
dogori kao svijeća
istovremeno
negdje
skrije se nova duša
u pupoljku cvijeća
bglavac
irida
edin.kecanovic
