Odabrala sam vrijeme sama
da živim u smrtnom tijelu
zaplamsala sam poput plama
rasipajući svjetlost bijelu
Sad se tek prisjećam
zašto sam na zemlju sišla
i sa anđelima vijećam
magla zaborava mi je prišla
Susrećem druge duše
koje istim žarom gore
u mene iluzije se ruše
sumnje se u meni bore
Svjetlom želim da obasjam
put što na me čeka
ljubavlju ,poput zvijezde zasjam
i potečem kao plava rijeka
Strpljivo će čekati na mene
vječnost u beskraju visina
živjeti ću poput sjene
tješit će me tvoja blizina
I svi oko mene dragi ljudi
kroz koje rastem svakog dana
duša dok se ne probudi
na zemlju stigla sam bez plana
bglavac
irida
edin.kecanovic
