Dugo je putovanje duše prema svome Izvoru, koji vazda Jest...

Kažu, njeni odabiri su uvijek ljubav...

Njeni odabiri su uvijek ljepota..

Njeni odabiri su uvijek vođeni prema onom drugom dijelu sebe, koji se vječito skriva u labirintima, i željan je igre traženja, jer..cijelo stvaranje je jedna velika, divna igra...

Koliko često poželimo skratiti put prema duši svoje duše, i, nestrpljivi za vječnim zagrljajem, kucamo, tražimo, dajemo se, jer se učinilo da je ono čemu se dajemo baš to...

I ostajemo zapanjeni, koliko iza nas ostaje nešto nedorečeno, gotovo bolno prazno, jer, koliko god se davali potpuno, ne nailazimo na isti odjek, iste otkucaje srca našeg srca...

I prođe jedan život u traženju..

Pa se tješimo: doći će drugi.. U idućem labirintu, Arijadna će pružiti nit, i pobijedit ću minotaura strasti i zaborava, koji će  pokušati skrenuti sa zacrtanog puta: poljubiti oči svojih očiju..dotaknuti dlan svoga dlana..osjetiti miris kože,koji samo ti prepoznaješ kao svoj..Miris kože duše svoje duše...

Pogled u kojem beskrajna dubina govori sve..

I opet se nekako zagubiš, vrzmaš se po praznim kolosjecima, čekajući opet zadnji vlak za sutra..

Kažu da ima 7 vremensko prostornih dimenzija,  gdje postojimo, u isto vrijeme

1,dimenzija: jeste se dogodilo.

2.dimenzija: nije se dogodilo.

3.i jeste i nije se dogodilo

4.nije se ništa od prvo troje dogodilo i postalo je nešto sasvim različito

5.dogodilo se, ali je postalo različito, drugačije od zamišljenog

 6.nije se dogodilo, ali postalo je drugačije

7. I jest i nije se dogodilo i postalo je različito..

Duša se kreće između ponuđenih izbora, ali, niti jedan nije ispunjena želja njene želje:

Pronaći dio sebe, spojiti se sa njim, izvan svih ponuđenih mogućnosti, bez razmišljanja, da li će se dogoditi ili ne..

Duša plete bisernu mrežu svijeta koji je izvan svega što jest i nije..

Svijet, koji ne naziva čak ni dimenzijom..

Svijet u kojem trajanje ljubavnog zagrljaja ne prestaje, i ne nestaje..

A to dolazi tek, kada se duša uzdigne iznad svih želja, i pretvori sve u jedan udisaj, kojim nijemo govori pronađenoj svojoj duši: ljubim te..

A ona izdisajem, kroz vene svoje prepoznate duše,daruje toliko željeni smisao...vječnost, koja se iskidana eonima, ponovo sastavlja u jedno..

I ponovo se rađa novi svijet..

Ovaj puta..bez pitanja i odgovora..

Izvan svega i kroz sve, kristalizirajući samo ..čisto, bezgranično stanje punine..Ničega...koje postaje sve...