Sjesti na klupu ,kraj neke skrivene staze,
promatrati oblake bijele i ptice u letu.
Slutiti da anđeli na tebe paze,
radovati se životu i svijetu.
Svoje tuge sakriti,pod okriljem noći,
prošlost svoju, vjetru prolaznosti dati.
Potražiti u sebi, sve skrivene moći,
poruke ljubavi, preko leptira slati.
Čekati pritajen,da se dan u tebi rodi,
živjeti snove,snagu u njima naći.
Dati da te intuicija ,i predosjećanje vodi,
u nepoznate predjele, sa povjerenjem zaći.
Družiti se sa tišinom, prijateljicom samoće,
utjehu naći u mirisu jednog cvijeta.
Pustiti da se stihovi iz tebe toče,
nerazumljiv sebi.. neshvaćen od svijeta.
irida
bglavac
