Sjesti na klupu ,kraj neke skrivene staze,

promatrati oblake bijele i ptice u letu.

Slutiti da anđeli na tebe paze,

radovati se životu i svijetu.

 

Svoje tuge sakriti,pod okriljem noći,

prošlost svoju, vjetru prolaznosti dati.

Potražiti  u sebi, sve skrivene moći,

poruke ljubavi, preko leptira slati.

 

Čekati pritajen,da se dan u tebi rodi,

živjeti snove,snagu u njima naći.

Dati da te intuicija ,i predosjećanje vodi,

u nepoznate predjele, sa povjerenjem zaći.

 

Družiti se sa tišinom, prijateljicom samoće,

utjehu naći u mirisu jednog cvijeta.

Pustiti da se  stihovi iz tebe toče,

nerazumljiv sebi..  neshvaćen od svijeta.