U čarobnom dvorcu,na kraju svijeta

mnogo se čarobnjaka svaki dan šeta

tu provode svoje dane i noći duge

raspršuju sreću i liječe svoje tuge

 

a kad izlječe tugu svoju

ja im darujem dušu moju

da i u nju uliju svjetlost vječnu

i od mene učine osobu sretnu

dok čitam te poruke razne

i punim tim blagom moje ruke prazne

pa darujem to neprocjenjivo blago

svakom biću koje mi je drago

 

a kad stignu teške besane noći

nitko u tom dvorcu ne spava

tad isprobavaju svoje čarobne moći

ujutro ih većinom, svih boli glava

 

jer čarobne moći nisu lagane stvarI

i zato pravi čarobnjak, u srcu nikad ne ostari

već je uvijek zaigran kao malo dijete

bez tuge u pogledu, već možda trunka sjete

kad zna da može svakome pomoći

ali trebaju ljudi te navike steći

da požele zatražiti ljekovitu ruku čarobnjaka,

jer to može učiniti baš duša svaka

U tom dvorcu krasnom,ima mnogo razigranih duša

sve one slobodne ,njegovim odajama lete

svaki se dobar savjet,od drugog sasluša

na rođendane svoje, one se uvijek sjete

Tad se čestitke nižu,sa puno cvijeća

svi magicusi na okupu,dar svoj nose

u srcima teperi,neka tiha sreća

ko da sa neba,anđeli ljubav pronose

 

U začaranom svijetu plavog avalona

i moja duša je našla svoje mjesto,

pa se raduje svako jutro ona

kao da će sjesti na kraljevski prijesto.

 

Pronašla sam i ja dio svog svemira

u čarobnom svijetu avalona plavog

i onu divnu oazu unutarnjeg mira

dragocjenijeg od bilo kakvog kamenja dragog

 

jer duša kad pronađe onaj svoj mir

otkud sve najljepše misli lete,

više ništa ona ne shvaća kao hir,

već poljupci i ljubav u veliki svijet lete.