ODA LJUBAVI

Kad Te noć miluje svojim samotnim licem;
Kad Ti u njedrima buja tuga;
Kad u suzama tražiš srcu utočište;
Kad Ti na dlanu ruža usne sanak vječni,
Molim te:
Ne plači Jedina!
Iz uspomena dragih uskrsnuti će naša ljubav.


Kad Te tuga razdire strašnim sumnjama,
Znaj jedina:
Prava ljubav nikada ne ostavlja svoju djecu;
Prava ljubav spremna je na patnju,samoću,poniznost;
Prava ljubav spremna je na križ,
Da bi uskrsnula u ljudskim srcima
U slavu vječna života.

Kad čuješ tihi jecaj vjetra u samotnim noćima;
Kad čuješ jeku draga srca u samotnim noćima;
Kad čuješ zvonki eho zvijezde padalice;
Kad čuješ posljednji dah latice na svom dlanu,
Ne plači jedina,
To se glasa ljubav,
Da naša srca zauvijek spoji
I odnese u plave beskraje .

©Walter William Safar