Kad uhvati me stanje prepuno nemira
I duša bi pokidala ogrtač od tijela
Osjetim, promatraju me oči Svemira
Odnekud, iz tame, isijava svjetlost bijela.
Odakle putuje te svjetlosti trag
Koji sam upila cijelim svojim bićem
Znam da mi ga šalje Netko,duši mojoj drag,
Časti me ovim zvjezdanim pićem.
Planete se nižu, galaksije šeću,
Eterične maglice beskrajnost sakrivaju
Možda me podsjećaju kojim smjerom kreću
Zastanu, osvrnu se, kroz tamu zaplivaju.
Nekim novim smjerom, kroz vremena nova
Možda će me nemir i tada, pogurati dalje,
Zvjezdani sam putnik podno nebeskoga krova
Koji mi svu ljubav kroz jedan pogled šalje.
Kad uhvati me stanje prepuno nemira
I duša bi pokidala ogrtač od tijela
Osjetim, promatraju me oči Svemira
Odnekud, iz tame, isijava svjetlost bijela.
bglavac
edin.kecanovic
