Kad uhvati me stanje prepuno nemira

I duša bi pokidala ogrtač od tijela

Osjetim, promatraju me oči Svemira

Odnekud, iz tame, isijava svjetlost bijela.

 

Odakle putuje te svjetlosti trag

Koji sam upila cijelim svojim bićem

Znam da mi ga šalje Netko,duši mojoj drag,

Časti me ovim zvjezdanim pićem.

 

Planete se nižu, galaksije šeću,

Eterične maglice beskrajnost sakrivaju

Možda me podsjećaju kojim smjerom kreću

Zastanu, osvrnu se, kroz tamu zaplivaju.

 

Nekim novim smjerom, kroz vremena nova

Možda će me nemir i tada, pogurati dalje,

Zvjezdani sam putnik podno nebeskoga krova

Koji mi svu ljubav kroz  jedan pogled šalje.

 

Kad uhvati me stanje prepuno nemira

I duša bi pokidala ogrtač od tijela

Osjetim, promatraju me oči Svemira

Odnekud, iz tame, isijava svjetlost bijela.

 

 

http://safiris.blog.hr