napisano: 17.05.2018. u 13.10h

posvećeno mojoj prijateljici, pjesnikinji Anđi Jotanović

Istinu, koju sam pročitala u tvojim očima, draga prijateljice, tuga mi je poslala, jer sam samo iz nje mogla pročitati ono što i sama znam: usne se smiju, a oči su pune tuge.

Sjena prošlosti zamagljuje tvoj nekad davno vedar pogled, a težina života ga tjera da gleda niže, iako si Sjaju života sve bliže, to što si prolazila – obojilo je tvoje oči ... bojom tuge.

Znam, puno toga više nije važno, ali ljubav se nikad ne predstavlja lažno, ona te odvodi u posebne odaje gdje se srce životu predaje pa ćeš i ti ući u te tajne prostore gdje ljubav i sreća svoje oči otvore primajući te u taj divan svijet i, prijateljice draga, bit ćeš spremna za taj životni let.

pjesma je iz moje 14. još neobjavljene zbirke poezije