Valovi udaraju o kamenu hrid
Oblaci prožimaju nebeski svod
Mornari izgubili su pamet i vid
Bjesomučnim kretnjama udaraju o brod.

Ocean ispušta neobičan krik
Kao da postoji nezemaljska sila
Iz dubine izranja svjetlucavi lik
Do sada neviđena Oceanska Vila.

Modrinom obojila je kosu i tijelo
Biserjem okitila usplamtjele grudi
Posada ne vjeruje u prikazano dijelo
Već pomišlja od straha kako polako ludi.

Kao da je Neptun oblikovao to biće
Podario sa snagom, blještavom ljepotom
Jer nedostaju mu drevne mornarske priče
Kad sirene nazvali su ljubavnom sramotom.

Mjesečina jedino svjedočila je svemu
Pun je mjesec nijemo stajao bez daha
Darovao zavođenju zvjezdanu koprenu
Što posadu dovela je do životnoga kraha.

Godinama svijet potiho priča o tome
Pronalazi krivca u uzavreloj morskoj sili
Tek poneke duše vjerovanju su sklone
O Neptunu i valovitoj Oceanskoj Vili.