Jednom vidjeh nekog beskućnika
Kako zdvojno, poput očajnika
Lupa šakom u zatvorena vrata –
Tada spoznah zdvojnost očajnika.
Vidjeh jednom jednog beskućnika;
Što je njegov jad – spram moru jada?
Što njegova zdvojnost znači – kada
Cijeli svijet je prepun nesretnika?
I požalih iz dubine duše
Toga bijednog beskućnog brata
Što uzalud lupaše na vrata.
I pružih mu prijateljsku ruku.
Al u njemu – prepoznadoh sebe,
U njegovoj – svoju spoznah muku.