Oljušten život cijedi se niz grlo i kaplje na mekane rane otkud ni prst sudbine ne može ponijeti kapljicu.
Tim mračnim koridorima podsvijesti dolutala sam i spoznala da se iz moje sobe ne vidi Mjesec.
Sve se pamti, a zaborav ne donosi zadnji mir. Preko slomljenog krila ptice, koja nikad nije poletjela, vidim satkanu koprenu iluzija, a od njenih tokova i žubora ne diše ni trava ni nebo.
U tragovima očiju nakupljene suze, na rubovima usana titra krinka osmijeha.
Strana sam sama sebi.
Pronašla sam se na trenutak i opet izgubila.
Dah na srcu je zaustavljen.
Zašutjelo se.
Tišina.
Ubila me.
http://shadowofsoul.blog.hr
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
