Iza tamnih oblaka nisam vidjela jutarnju zvijezdu.

Već danima vise iznad panorame mog grada, skrivaju nas od drugih bića, skrivaju nas od nas samih.

Biti skriven – lijep osjećaj.

I dok sam udahnula oštri zrak, bjelina snijega me iznenadila... kao da je tek pao...

Led se raširio poput ljetnog požara, uvukao me u svoj pucketavi svijet  i promatrao prelomljene linije na dlanu.

Ništa novog.

Budućnost prekrivena tamnim oblacima.

Skrivena od mene.

Biti skriven – (s)lijep osjećaj, koji ne vodi nigdje, osim na bijelu površinu, ledom okovanu, u sebe umotanu.

I traje taj osjećaj skrivenosti sebe u sebi.

Nije proljeće.

Zima vani... zima u zadnjem kutku neusklađene sive tvar, još nije usklađeno kretanje prema ovom jutru i kretanje prema meni.

Nevidljivi plašt me skriva od jutarnje zvijezde, umjetna svjetla zavaravaju na lažne puteve i vode me u dubinu noći.

Promijenit ću kontinent, promijenit ću planetu, ali ne mogu promijeniti sebe u sebi, dok nisam spremna na promjenu. Još ne.

Kava je završila svoj jutarnji ritual... krenula sam... bez promjene.

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4