Obećao si
u praskozorje otkinuća
od zagrljaja tvoga
da ćeš uvijek
na kraju novog početka
biti uz mene...
A onda me ostavio
u pahuljama ljudske zime
gdje led besmislene hladnoće neljubavne
stvara slike
na oknima duša...
Nije mi preostalo ništa
nego da te tražim u snijegu
da svojom nadom
u oganj tvoj
otvaram pjesmom ljubavi nezaboravljene
puteve do Tebe...
I kad legoh, umorom shrvana
Ti dođe
iz mene
i shvatih
da je to samo bila Tvoja igra skrivača...
Vječno Dijete
i vječno dijete...
Iz mene nikad nisi izlazio
od mene
nikad se odvajao....
bglavac
irida
edin.kecanovic
