Gradim oazu, oku nevidljivo zdanje
Okruženu zelenilom, vodom što žubori
Riznicu ljubavi što čuva Znanje
Riječima što teku dok srce govori.

Tu cvijeće anđeoski pjeva
A travka se giba kao struna violine
Sa sunčanoga neba munja sijeva
Miris se širi... koje li miline!

Leptiri krilcima lahor šire
Janje i vuk pogledom se mire
Svaki kamen, grumen mali
Svijetli kao svjetionik na hridi
Sve što diše, životom se hvali
Tijelo je hram, darovano ruho
Nitko se ničega ne stidi.

Taj bajkoviti prizor, oaza od snova,
Od misli, od želja i svakojakih čuda
Podijelit ću sa svima,
Samo, što neki će reći;
Gle, još jedna na svijetu ovome
Pjesnička glava luda!

I uprkos svemu
Travka će razigrano rasti
Voda će dalje žuboravo teći
Ovdje i kamenje baršunasto će cvasti
Oaza od snova, ima još mnogo,
Mnogo toga za reći.