''-7 De omni re scibili et quibusdam aliis
O svemu se može znati i još o nekim drugim stvarima
Zgrčen dlan po buđenju podsjeća, snovi su pohranjene posjekline za poslije.
Java je život dugog liječenja.
Boljelo je i ne preboljeva se dok boli, a boljet će još dugo.
Ne znam pustiti tu bol, moje boljeti je kao vaše biti, željeti, trebati.
Bol je postojana.
Pamtim i to boli.
Sjećam ih se po boli, zato me ta bol nikad neće napustiti, vječno ću se sjećati.
Tražio sam lica iz sna, djevojke-žene, tražio sam ih po ulicama, prodavnicama, istaknutim i zabačenim restoranima.
Vrijeme ih je, znam, promijenilo, mi smo ih promjenili, ovako ili onako.
Bili smo mladi, mladi, obijesni, željni izliti se vani, van razuma, van tijela, jedni po drugima, jedni na drugima zakivati se jedni u druge, u usne, vrat, krila, srca.
Igrali smo prijašnje igre za koje smo osjećali, da trebaju biti i naše, lovci na zabjelasane čipkane mrlje prevaljene u duboke trave.
Isuviše mladi za otkrovenje, da udeći njima one zauvijek naudiše nama.
Grizli smo, grebali, ljubili, glodali vratove, ustajali, lijegali, ćutali po kraju svega. Ćutali.
Nakon svega, ustajali smo sa lovine odgurivani kao kamen kad se slama, one su pljuvale u stranu, mokrile po otkapalom sjemenu.
One su nama vladale.''
irida
bglavac
