Vaša djeca nisu vaša.
Ona su sinovi i kćeri
žudnje Života za samim sobom.
Oni nastaju preko vas,
ali ne od vas,
I, iako su sa vama,
ona vam ne pripadaju.

Možete im darovati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju misli svoje.
Možete im skučiti tijela, ali ne i duše,
Jer duše njihove
obitavaju u kući sutrašnjice,
koju vi ne možete pohoditi,
čak ni u snovima svojim.

Možete težiti da budete kao oni,
ali ne pokušavajte da ih tjerate
da oni budu kao vi.
Jer, život ne ide unazad,
niti se zadržava u prošlosti.

Vi ste lukovi iz kojih se djeca vaša
poput živih strijela odapinju naprijed.
Strijelac vidi metu na stazi beskraja
i On vas savija snagom svojom,
kako bi strijele Njegove letjele hitro i daleko.
Neka vas ispuni sreća što vas
Strijelac savija u ruci svojoj;
Jer, baš kao sto voli strijelu što leti,
On voli i postojani luk.

Kahlil Gibran