Iz šaptanja sa tvog ramena polako progeldavam u taj novi svijet, a nudiš mi ga na dlanu, kao zrelo grožđe i otvaraš vrata tamo, gdje je vjetar već zapisao svoju pjesmu.
Vrijeme proljetnih kiša prolazi nepovratno, a ti miluješ pregib između ramena i vrata i dozivaš zanesenjake da se nagledaju blaženih trenutaka što ih samo ljubav može stvoriti.
Bilo je to ovih dana... poslije me dodiruje tvoj pogled i mladi leptiri ispod struka nemirni su u kišnim noćima.
Noć i kiša... uzburkane duše poklanjaš mi svoje srce i cijelog ga stavljaš do mog, da bih sa sjećanjem na okus tvojih usana dočekala drugo novo jutro.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
