Iz šaptanja sa tvog ramena polako progeldavam u taj novi svijet, a nudiš mi ga na dlanu, kao zrelo grožđe i otvaraš vrata tamo, gdje je vjetar već zapisao svoju pjesmu.

Vrijeme proljetnih kiša prolazi nepovratno, a ti miluješ pregib između ramena i vrata i dozivaš zanesenjake da se nagledaju blaženih trenutaka što ih samo ljubav može stvoriti.

Bilo je to ovih dana... poslije me dodiruje tvoj pogled i mladi leptiri ispod struka nemirni su u kišnim noćima.

Noć i kiša... uzburkane duše poklanjaš mi svoje srce i cijelog ga stavljaš do mog, da bih sa sjećanjem na okus tvojih usana dočekala drugo novo jutro.

http://shadowofsoul.blog.hr

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php