Ima li što ljepše od svježine jutra,
kad u meku travu spustim noge bose,
poklonim se suncu što se iza brda rađa
umijem snene oči kapljicama rose!
Sad i ovdje... ne misleć na sutra
nasmijana pjevam, plešem, igraju mi kose.
Gle!... U daljini... plovi prazna lađa!
Zadihana, sretna, vrtim se i jurim!
Kamo god! Dok god me moje noge nose!
Što me na tom putu čeka... ne znam! Žmurim!
Al cijelim srcem zahvaljujem za darove i jutra
što mi dani preda mnom donose...