Stope mi u žutom lišću tragove rišu
put kroz maglu i kroz kišu
vjetar sa planine nadimlje bijela jedra duše
put mnoge varke sprema
vlastita me sjena iza zavoja čeka
ali ja se svjetlošću ogrnem
i zažuborim kao modra rijeka
razigrani konji mašte oko mene skaču
anđeli čuvari sa mnom smiju se i plaču
ljubavlju se napojim
i mir u mene poteče
kamenčiće više ni ne brojim
dok prekriva me sanjivo veče
u zjene mi suton uniđe,san mi slike niže
svakim korakom vječnosti sam bliže
još samo da kapiju pronađem
i na oblaku bijele dvore
u predjele beskraja zađem
gdje vatre uvijek gore
toplinu srca da prigrlim
i darujem je svijetu
irida
bglavac
