NOVI  DAN – IZGUBLJENI   DAN
 
 
 
Nekad si po kalendaru znao dane,
A danas,
Danas su se dani posve izmiješali
I postali  posve  izgubljeni,
Nedjelja je postao ponedjeljak,
A ponedjeljak nedjelja,
Jer kakve svrhe ima kalendar
Kad čovjek ostade bez posla,
Ili ga tjeraju da radi svaki dan;
Kad većina čovječanstva
Prazna želuca dočekuje I ispraća novi dan,
Kao izgubljeni dan.
U novom danu  gorim od želje
Da svijetu  rečem još jednu,
Zar smo postali gluhi I slijepi
Na poziv upomoć
Djece, majki I očeva neznanih?...
A tako nekad znanih
Ljudskom srcu
Koje sad nema sluha
Kao nekad davno
Kad je glas bio mnogo čujniji,
Bliskiji,
Dani postadoše sve straniji
Izgubljeniji ,
Gube se u šutnji,
Što eto sad postade dom novom danu
Izgubljenom  danu,
Kojem glad postade najvjerniji sudrug,
Varate se ako mislim na već tako opjevanu glad,
Glad o slavi, vlasti I novcu
Postade sad vjerni sudrug novom danu,
Izgubljenom danu.
Možda će I ovaj krik nečujno prohujati kraj vas,
Ali dužnost mi je glasati se u ovaj novi dan,
Da ne postade izgubljeni dan.
Mjesta sve manje ima u njemu,
Taj problem riješiti će kartice, čekovi , mjenice I krediti
Sve  manje biti će ljudi,
Sve više gladi,
Želio sam šutjeti,
Jer kažu mudraci da je šutnja zlato,
Ali riječi su sa svrhom izmišljene,
Da se glasamo čujno I svrhovito,
Izdaja je šutjeti I ne vidjet
Ono što tako čulno osjeća slijepac.
Iznad lica zemlje vija se šapat tihe većine:
“Bezosjećajni vladaju svijetom
I tu se ništa ne može promijeniti!”
Glad postaje sve gladnija,
A čovjek sve tiši I tiši u novom danu,
Izgubljenom  danu,
Čovječe, kad ti zub ostavi pečat siromaštva
Na kruhu tvrdom ko kremen;
Kad ti siromaštvo zagospodari duhom,
Nemoj kriviti sudbinu,
U samom sebi traži krivca,
Jer sustav ne čine svemirske čestice,
Nego svaki čovjek kao Slobodan pojedinac,
Stoga zasluži svoju slobodu,
Ona se ne poklanja!
Možda će vam zvučati patetično,
Ali dužnost mi je glasati se  u  novom danu,
Da ne  postanem  izgubljen,
U  izegubljenom  danu.

©Walter William Safar