Jutro razbi posljednje komadice sjene
sto se vukla iz sna u san
Oblijetala dok pozorna nisam
pisala zakon neupisan
No, dode jutro spas moj
rasprsi se taj crni roj
Hvala ti zvijezdo jutarnja
za tvoju zastitu od lutanja
Raspuknu se crna noćca
od tog bljestavog jutarnjeg sjaja
Utihnu zadnji uzdah lutanja
uskrsnu sunca putanja
Otvorih srce novom danu
osjetih ljubav samu
Jos jedna sansa mi se pruza
znam, jos traje zivotna ruza.
I to je cudo sto se ponavlja
hvala sto sam dio tog saznanja
jer opet imam dan na dlanu
i sto u njega mogu upisati
sebe samu.
irida
bglavac
